Beskrajna kradja budžeta opština na ime zbrinjavanja napuštenih pasa uzima razmere epidemije. Novac završava u džepovima lopova, psi se ubijaju i muče, a višedecenijski problem pasa na ulicama se ne rešava.
Biti beskrupulozan lopov je glavna preporuka u napredovanju na političkoj lestvici. Javna komunalna preduzeća su odlična odskočna daska. A zoohigijena, (odvratan i primitivan naziv), je omiljena. Psi ne govore, nema svedoka.
Izgladnjivani psi u Vršcu koji su se masovno klali i jeli jedni druge nikada neće progovoriti. Pobijeni psi iz Loznice, koji su služili kao pokretne mete, takodje neće reći ništa.
Koje to kvalitete treba da imaju šinteri ?
Dakle, šta se skriva iza zatvorenih vrata?
Krije se neljudskost i lopovluk.
Korupcija, kradja i kršenje Zakona o Dobrobiti životinja, kao i Krivičnog Zakona o mučenju životinja su sakriveni iza zatvorenih vrata Prihvatilišta i azila za pse Vršac.
A sve zahvaljujući pogrešnim ljudima na pogrešnim mestima, koji odstranjuju sve koji nisu deo koruptivnog kola.
Ovako je obesmišljena i degradirana i uništena sama ideja i smisao azila.
The true story about Public Shelter for dogs Vrsac Serbia
The Truth about corruption , breaking of Animal welfare law, breaking of Human rights, mobbing and murder of more than 160 dogs in just a few months
Animal Welfare Act Serbia 2009, says Euthanasia of healthy dogs is forbidden.
Any mistreatment, torture is punishable by Criminal Act.
An existing Law is not obeyed and enforced. Dead Letter is Serbia Animal Welfare law.
However, dogs haven’t been euthanized. They were left to fight for food , which was decreased to the point, where there were no food, nearly at all.
Vršački „Azil „za pse ne ispravlja greške u radu već eliminiše svedoke zločina i kradje.
Pošto je u februaru 2017 podnela prijavu protiv Uprave JKP „Drugi oktobar“ Vršac,( u vezi pomora više od 100 pasa , gde su se u zimskim mesecima, zbog smanjenja količine hrane, medjusobno napadali, ujedali i jeli, a na sve njene molbe da se učini nešto niko od odgovornih nije reagovao), radnik u tom azilu, Snežana Mikulić, je postala meta šikaniranja, mobinga i revanšizma uprave tog „azila“.
Tužba protiv uprave azila za pse Vršac na putu ka tužiocu.
Ima li pravde za žrtve nemara, nebrige, nezainteresovanosti i javašluka?
Azili moraju biti otvoreni za javnost. Dosta je zabrana ulaska, zabrana slikanja , zabrana……pretnji, sakrivanja.
Dosta je kradje u ime lažne brige o nemoćnim životinjama. Dosta je bahatosti nesposobnih iz JKPa, kojima je dato da se brinu o živim bićima, a za šta ni stručnosti, ni sposobnosti, ni interesovanja nemaju. Dosta je postavljanja podobnih upravnika. Dosta je ove besramne korupcije. Dosta ubijanja, kršenja zakona i prikrivanja.
